Razmislite..

dobar video

STRAH OD STRAHA

Takav strah je nešto najgore šta možemo sebi uraditi.Sa svim našim negativnim osjećajima moramo biti tolerantni pa tako i sa ovim.Razne nesretne prilike kroz našu povijest su nas učinile plašljivim tako da i sama pomisao na budućnost ili neke buduće događaje u nama stvara strah kako ćemo reagirati na njih.Toliko ih ponavljamo da nam postaju svakodnevnica.Pobijediti ih možemo samo drugačijim načinom razmišljanja(optimizmom).Nisu toliko važne okolnosti oko nas niti problemi s kojima se susrećemo nego naš stav prema njima.Mnogi ljudi se boje npr. zmija,a neznaju da im mnogo više šteti taj strah nego ugriz zmije(osim nekih ekstraotrovnih a njih kad nas nema).Mnogi se boje morskih pasa a neznaju da u svijetu broj nastradalih od njih je jako malo.S druge strane nitko se ne boji sjest za volan pijan ili drogiran a tu je mnogo veća opasnost.Opravdani strah je dobar i čuva nas od neprilika ali on je neusporedivo manji od naših iluzornih strahova.Ne postoji osoba koja nema svojih problema i neprilika ali kad ih hrabro pogledamo u oči gubi se taj strah od straha.Tada nam je bol neusporedivo manja pa kažemo:"..gdje ste problemi da vam pokažem tko sam..".Život nam tada postaje radostan izazov jer i ako pogrešimo nije grijeh.Bolje pokušati i pogrešiti nego ne pokušati ništa.Greške nam postaju pouka i jedini put unutarnjem miru.Greška nema smisla ako ne izvučemo pouku.Kad se odreknemo želje da budemo savršeni problemi neće otići odmah ali ih se nećemo panično bojati već hrabro krenuti u nove izazove.

NAJVAŽNIJA OSOBINA U ŽIVOTU JE..

...znati oprostiti.Zvuči jednostavno,zar ne?Znati oprostiti je nešto najljepše što možemo učiniti za sebe.Kad jednom u svome srcu oprostimo svima koji su nas povrijedili,kad oprostimo sebi što smo tako često griješili osijetićemo jedno ogromno olakšanje u sebi.To će nam biti prekretnica u životu.Nemoguće je oprostiti sebi a istovremeno optuživati druge oko sebe.Ako tako radimo samo se zavaravamo pa se u nama stvara osjećaj krivnje a sami ne znamo zašto.Možda ljudi oko nas su nas toliko povrijedili da mislimo da je nemoguće oprostiti ali shvatimo da mi im opraštamo da sebe spasimo od muke.Mržnja je velika muka i ona nas razara u nutrini,a onoga koga mrzimo ne može promijeniti.Život je ponekad pun problema i ne treba stvarati nove.Nismo sveci ali biti na pravom putu ne znači biti savršen nego iskren prema sebi.I dalje ćemo se nositi sa raznim iskušenjima ali sada znamo kako ćemo reagirati i netreba se brinuti ako ponekad posrnemo jer ćemo se ustati jači nego prije.

LJUBAV RASTE SAMO U SLOBODI

Svi mi tražimo ljubav od drugih,i u tome nema ništa loše.Ljubav je nešto najljepše što možemo doživjeti u životu.Problem nastaje onda kad tu ljubav nastojimo pridobiti pod svako cijenu.Kao da prisiljavamo okolinu da nas poštuje i voli.Vrlo je važno otkriti tu lažnu potrebu u sebi jer kad ih polako otkrijemo one će prestati imati moć nad nama.Snagom volje se ne mijenjaju osjećaji nego promatranjem sebe u čemu smo pogrešili i drugačijim načinom razmišljanja.Često puta krivo razmišljamo da samo ako dobijemo dovoljnu količinu ljubavi od drugih biti vrijedni poštovanja.Kad druge prisiljavamo da nam pruže ljubav dobijemo upravo suprotno,jer prava ljubav ne poznaje prisilu.I kad smo se spremni u duhu slobode odreći potrebe da nas svi poštuju i vole tek tada ćemo sve to dobiti.Ljubav dolazi u život kad više ne ovisimo o njoj.Negativne želje(da pridobijemo ljubav pod svaku cijenu...)se nalaze ispod negativnih emocija(ogorčenje,strah,mržnja...).Zapamtimo da naše želje i osjećaje kreiramo upravo mi sami u sebi.Negativne želje rađaju negativnim osjećajima,a pozitivne želje rađaju pozitivnim osjećajima.Što više optužujemo druge u nama se sve više stvaraju negativni osjećaji.Ako smo tolerantni prema okolini biti ćemo tolerantni i sa nama samima.Sve što nam je potrebno u životu dobijemo kad pružamo ljubav,slobodu i radost.

BESKORISNA OBRANA

U prijašnjem postu sam zaboravio napomenuti da naši padovi,kriza,depresija dokazuje da smo samo ljudi.Čovjek je samo čovjek sa svojim vrlinama i manama i ništa drugo.Cijena postojanja na ovom svijetu mora se platiti u emocijama kao što su poteškoće i razočaranja kadkad.Nismo roboti.
Beskorisna obrana je jedan vrlo važan razlog naše napetosti,straha,srama pred drugima.Ako malo pogledamo u sebe vidjećemo da se ona se temelji na našem krivom stavu da nam svi žele nauditi.I prije nego što stupimo u kontakt mi dižemo zidove oko sebe.Bojimo se kako će ostali reagirati u našem društvu pa unaprijed smišljamo obranu.Probajmo shvatiti da nam  verbalno okolina ne prestavlja nikakvu opasnost.I ako netko ima loše namjere prema nama, šta nam može?Apsolutno ništa!!Jer svi ljudi koji verbalno napadaju druge oko sebe se zapravo brane,a u njima postoji veliki strah.Naša mržnja i frustracija prema takvim osobama ovdje ne mogu promjeniti takvu osobu,a nama pravi ogromnu štetu.Treba biti tolerantan prema svojim negativnim osjećajima,moramo ih prvo shvatiti da bi ih mogli mijenjati.Druge je teško mijenjati ali zato možemo sebe.To ne znači da moramo biti hladni ako nas netko napada,naprotiv,iskažimo svoje osjećaje da ih svi vide.Neiskazivanje osjećaja u životu rezultira velikim pritiskom u nama jer lažno vjerujemo da moramo živjeti po nekim pravilima.Što više vjerujemo u pravila manje vjerujemo sebi.Kad bježimo od crvenjenja u društvu ono nas tek onda sigurno sustiže.Svi se ljudi radi nekog razloga zacrvene u društvu i to je sasvim normalna reakcija,ne treba se zbog tog žalostiti.Ako se odreknemo potrebe da nas svi moraju poštivati i da nam svi moraju odobravati više nećemo biti napeti i nećemo unaprijed smišljati obranu.Jer nas ta beskorisna obrana sigurno dovodi do napetosti,srama što se na kraju vidi kao rumenilo na licu.Čovjekova sreća ne leži u ustima drugih ljudi.

KAKO SHVATITI KRIZU

Mnogi ljudi kad zapadnu u krizu očajavaju i postanu depresivni.Pogrešno misle da se loše stvari u životu dešavaju samo njima.Da bi uvidjeli u čemu je problem moramo ispitati sami sebe,jer riješenje leži upravo u nama samima.Eritrofobija je socijalna fobija koja za posljedicu ima crvenjenje,nemir,strah..
Bitno je za shvatiti da je kriza zapravo signal da nešto moramo mijenjati u životu.To su prije svega naša nerealna očekivanja da svi moramo živjeti po nekim krutim pravilima.Iluzija o pravilima i nekom superdobrom ponašanju stvaraju strahove i nemir.Kriza nam se tu javlja kao upozorenje da tu nešto ne štima.Ona je kraj lošeg perioda a početak nečeg novog u nama.Jedan od pogrešnih motiva koja nas gura sve dublje je želja za dokazivanjem.Bojimo se da stalno moramo nešto dokazivati.Ispravan put će se pokazati kad shvatimo da više nikom nećemo morati ništa dokazivati,pa ni sebi samima.Borba za dokazivanjem je beskorisna jer smo stalno napeti i oduzima puno energije.Bilo bi puno bolje da tu energiju usmjerimo na sebe jer tek kada shvatimo da nas neće svi prihvaćati i odobravati mi se nečemo osjećati ugroženo.Možda nas i rastuži što nas netko ne voli ali nas neće učiniti napetim,jer svatko ima pravo na izbor.Isključivo rad na sebi daje rezultate a lijenost ničemu ne služi.Radije da me mrze zbog onoga što jesam nego da me vole zbog onoga što nisam.