STRAH OD STRAHA

Takav strah je nešto najgore šta možemo sebi uraditi.Sa svim našim negativnim osjećajima moramo biti tolerantni pa tako i sa ovim.Razne nesretne prilike kroz našu povijest su nas učinile plašljivim tako da i sama pomisao na budućnost ili neke buduće događaje u nama stvara strah kako ćemo reagirati na njih.Toliko ih ponavljamo da nam postaju svakodnevnica.Pobijediti ih možemo samo drugačijim načinom razmišljanja(optimizmom).Nisu toliko važne okolnosti oko nas niti problemi s kojima se susrećemo nego naš stav prema njima.Mnogi ljudi se boje npr. zmija,a neznaju da im mnogo više šteti taj strah nego ugriz zmije(osim nekih ekstraotrovnih a njih kad nas nema).Mnogi se boje morskih pasa a neznaju da u svijetu broj nastradalih od njih je jako malo.S druge strane nitko se ne boji sjest za volan pijan ili drogiran a tu je mnogo veća opasnost.Opravdani strah je dobar i čuva nas od neprilika ali on je neusporedivo manji od naših iluzornih strahova.Ne postoji osoba koja nema svojih problema i neprilika ali kad ih hrabro pogledamo u oči gubi se taj strah od straha.Tada nam je bol neusporedivo manja pa kažemo:"..gdje ste problemi da vam pokažem tko sam..".Život nam tada postaje radostan izazov jer i ako pogrešimo nije grijeh.Bolje pokušati i pogrešiti nego ne pokušati ništa.Greške nam postaju pouka i jedini put unutarnjem miru.Greška nema smisla ako ne izvučemo pouku.Kad se odreknemo želje da budemo savršeni problemi neće otići odmah ali ih se nećemo panično bojati već hrabro krenuti u nove izazove.

NAJVAŽNIJA OSOBINA U ŽIVOTU JE..

...znati oprostiti.Zvuči jednostavno,zar ne?Znati oprostiti je nešto najljepše što možemo učiniti za sebe.Kad jednom u svome srcu oprostimo svima koji su nas povrijedili,kad oprostimo sebi što smo tako često griješili osijetićemo jedno ogromno olakšanje u sebi.To će nam biti prekretnica u životu.Nemoguće je oprostiti sebi a istovremeno optuživati druge oko sebe.Ako tako radimo samo se zavaravamo pa se u nama stvara osjećaj krivnje a sami ne znamo zašto.Možda ljudi oko nas su nas toliko povrijedili da mislimo da je nemoguće oprostiti ali shvatimo da mi im opraštamo da sebe spasimo od muke.Mržnja je velika muka i ona nas razara u nutrini,a onoga koga mrzimo ne može promijeniti.Život je ponekad pun problema i ne treba stvarati nove.Nismo sveci ali biti na pravom putu ne znači biti savršen nego iskren prema sebi.I dalje ćemo se nositi sa raznim iskušenjima ali sada znamo kako ćemo reagirati i netreba se brinuti ako ponekad posrnemo jer ćemo se ustati jači nego prije.

LJUBAV RASTE SAMO U SLOBODI

Svi mi tražimo ljubav od drugih,i u tome nema ništa loše.Ljubav je nešto najljepše što možemo doživjeti u životu.Problem nastaje onda kad tu ljubav nastojimo pridobiti pod svako cijenu.Kao da prisiljavamo okolinu da nas poštuje i voli.Vrlo je važno otkriti tu lažnu potrebu u sebi jer kad ih polako otkrijemo one će prestati imati moć nad nama.Snagom volje se ne mijenjaju osjećaji nego promatranjem sebe u čemu smo pogrešili i drugačijim načinom razmišljanja.Često puta krivo razmišljamo da samo ako dobijemo dovoljnu količinu ljubavi od drugih biti vrijedni poštovanja.Kad druge prisiljavamo da nam pruže ljubav dobijemo upravo suprotno,jer prava ljubav ne poznaje prisilu.I kad smo se spremni u duhu slobode odreći potrebe da nas svi poštuju i vole tek tada ćemo sve to dobiti.Ljubav dolazi u život kad više ne ovisimo o njoj.Negativne želje(da pridobijemo ljubav pod svaku cijenu...)se nalaze ispod negativnih emocija(ogorčenje,strah,mržnja...).Zapamtimo da naše želje i osjećaje kreiramo upravo mi sami u sebi.Negativne želje rađaju negativnim osjećajima,a pozitivne želje rađaju pozitivnim osjećajima.Što više optužujemo druge u nama se sve više stvaraju negativni osjećaji.Ako smo tolerantni prema okolini biti ćemo tolerantni i sa nama samima.Sve što nam je potrebno u životu dobijemo kad pružamo ljubav,slobodu i radost.

BESKORISNA OBRANA

U prijašnjem postu sam zaboravio napomenuti da naši padovi,kriza,depresija dokazuje da smo samo ljudi.Čovjek je samo čovjek sa svojim vrlinama i manama i ništa drugo.Cijena postojanja na ovom svijetu mora se platiti u emocijama kao što su poteškoće i razočaranja kadkad.Nismo roboti.
Beskorisna obrana je jedan vrlo važan razlog naše napetosti,straha,srama pred drugima.Ako malo pogledamo u sebe vidjećemo da se ona se temelji na našem krivom stavu da nam svi žele nauditi.I prije nego što stupimo u kontakt mi dižemo zidove oko sebe.Bojimo se kako će ostali reagirati u našem društvu pa unaprijed smišljamo obranu.Probajmo shvatiti da nam  verbalno okolina ne prestavlja nikakvu opasnost.I ako netko ima loše namjere prema nama, šta nam može?Apsolutno ništa!!Jer svi ljudi koji verbalno napadaju druge oko sebe se zapravo brane,a u njima postoji veliki strah.Naša mržnja i frustracija prema takvim osobama ovdje ne mogu promjeniti takvu osobu,a nama pravi ogromnu štetu.Treba biti tolerantan prema svojim negativnim osjećajima,moramo ih prvo shvatiti da bi ih mogli mijenjati.Druge je teško mijenjati ali zato možemo sebe.To ne znači da moramo biti hladni ako nas netko napada,naprotiv,iskažimo svoje osjećaje da ih svi vide.Neiskazivanje osjećaja u životu rezultira velikim pritiskom u nama jer lažno vjerujemo da moramo živjeti po nekim pravilima.Što više vjerujemo u pravila manje vjerujemo sebi.Kad bježimo od crvenjenja u društvu ono nas tek onda sigurno sustiže.Svi se ljudi radi nekog razloga zacrvene u društvu i to je sasvim normalna reakcija,ne treba se zbog tog žalostiti.Ako se odreknemo potrebe da nas svi moraju poštivati i da nam svi moraju odobravati više nećemo biti napeti i nećemo unaprijed smišljati obranu.Jer nas ta beskorisna obrana sigurno dovodi do napetosti,srama što se na kraju vidi kao rumenilo na licu.Čovjekova sreća ne leži u ustima drugih ljudi.

KAKO SHVATITI KRIZU

Mnogi ljudi kad zapadnu u krizu očajavaju i postanu depresivni.Pogrešno misle da se loše stvari u životu dešavaju samo njima.Da bi uvidjeli u čemu je problem moramo ispitati sami sebe,jer riješenje leži upravo u nama samima.Eritrofobija je socijalna fobija koja za posljedicu ima crvenjenje,nemir,strah..
Bitno je za shvatiti da je kriza zapravo signal da nešto moramo mijenjati u životu.To su prije svega naša nerealna očekivanja da svi moramo živjeti po nekim krutim pravilima.Iluzija o pravilima i nekom superdobrom ponašanju stvaraju strahove i nemir.Kriza nam se tu javlja kao upozorenje da tu nešto ne štima.Ona je kraj lošeg perioda a početak nečeg novog u nama.Jedan od pogrešnih motiva koja nas gura sve dublje je želja za dokazivanjem.Bojimo se da stalno moramo nešto dokazivati.Ispravan put će se pokazati kad shvatimo da više nikom nećemo morati ništa dokazivati,pa ni sebi samima.Borba za dokazivanjem je beskorisna jer smo stalno napeti i oduzima puno energije.Bilo bi puno bolje da tu energiju usmjerimo na sebe jer tek kada shvatimo da nas neće svi prihvaćati i odobravati mi se nečemo osjećati ugroženo.Možda nas i rastuži što nas netko ne voli ali nas neće učiniti napetim,jer svatko ima pravo na izbor.Isključivo rad na sebi daje rezultate a lijenost ničemu ne služi.Radije da me mrze zbog onoga što jesam nego da me vole zbog onoga što nisam.

LAŽNE POTREBE I OSJEĆAJI

Prije svega moram napomenuti da je period shvaćanja svojih osjećaja i njihovo mijenjanje proces koji ne dolazi preko noći.I da odete kod najboljeg psihoterapeuta opet prave rezultate ne dobivate odmah.Brza riješenja mogu pružiti samo ljekovi,a njih ne preporučujem.
Eritrofobija je zapravo skup lažnih osjećaja koji nisu u skladu s istinom u nama.To su sram,stid,depresija,nemir..Sve je to rezultat naše lažne potrebe da budemo savršeni pred drugima oko sebe.Živimo pod nekom maskom u strahu da nas okolina nebi odbacila ako uistinu vide kekvi smo.Postajemo glumci bez filma a zatim se kao posljedica svega toga javlja nemir,sram..Zatim se nakon nakog vremena javlja strah od straha(od reakcije pred okolinom) i tako dobijemo začarani krug loših emocija.Vratimo se na pravi put.Biti na pravom putu ne znači biti savršen nego iskren prema sebi.Preispitajmo motive koji nas guraju u propast.Pogrešan motiv uzrokuje strah da nećemo dobiti ono što mislimo da trebamo.Pogrešni motivi su potreba da budemo savršeni,da budemo priznati u okolini i da se svi moraju ponašati onako kako mi to mislimo da treba.Sve to nisu mogli postići niti kraljevi niti carevi.Počnemo tražiti savršenstvo kako u sebi tako i u drugima oko sebe.Kad prihvatimo da mi sami nismo ni ne možemo biti savršeni shvaćamo da ni drugi ne mogu to.Postaćemo tolerantni kako prema sebi tako i prema drugima oko sebe.Na ljude koji su se loše odnosili prema nama treba gledati kao emocinalno nerazvijene,kao djecu koja još nisu odrasla.Jer da znaju nebi ranjavali nas a i sebe.Kad pogrešimo ili nas netko kritizira to je samo mali dio nas i ne čini nas kompletno lošima.Ako nas pretjerano pogodi tuđe odbijanje onda je želja za kontroliranjem drugih na djelu.Što više čovjek gleda svoje negativne stavove koji nisu u skladu sa istinom one postepeno gube moć nad nama.Postanimo ljudi istine i tolerancije.

ŽIVJETI U ISTINI SA SAMIM SOBOM

Živjeti u istini sa samim sobom je ključ riješenja ovog problema a i mnogih drugih.Šta znači živjeti u istini?To znači da se "sad" prihvatimo onakvima kakvi jesmo,bez ikakve glume ili maske.Jer samo pred nama samima ne možemo i nesmijemo glumiti.Kad jednom odbacimo tu glumu postaćemo mirniji i sretniji ljudi.I kada nas budu kritizirali i napadali biti ćemo sigurni u sebe.
Kako to postići?Vrlo jednostavno.Treba prihvatiti da nismo savršeni jer to NITKO nemože.Oni ljudi koji se prestavljaju savršenima oni samo dobro glume a u njima samima to ih izjeda.Sasvim je normalno da pritom osjetimo osjećaj kajanja,tuge i boli ali to je ona zdrava bol koja liječi i ima rok trajanja.Tada se aktiviraju istinski osjećaji a ne lažni.Samo sa istinskim osjećajima možemo živjeti u radosti,bez glume.VAŽNO:kada osjećaje provedemo u jasne misli,kad ih ne guramo pod tepih nego ih promatramo tek ih onda možemo mijenjati!!!Tada živimo u istini sa sobom.U sljedećem postu pisati ću koji su to lažni osjećaji i lažne potrebe koje nas dovode do problema.

ŽIVJETI "SADA"

Da bi uspjeli pobjediti problem eritrofobije uvjet je da promijenimo vlastite misli i način razmišljanja o sebi i drugima.Jer kad s dovoljno upornosti to promijenimo više ćemo poštivati sebe a odmah nakon toga i poštovanje okoline prema nama.Život će nam se promijeniti iz temelja.
Na tom putu je jako bitno za shvatiti da moramo živjeti "sada".Šta znači živjeti "sada"?E pa živjeti "sada" znači ne gledati u prošlost niti se previše brinuti za budućnost.Kako to ostvariti??Hajmo sad zamisliti da NIŠTA nas ne veže za prošlost ili budućnost,da one ne postoje.Koliko bi nam bilo lakše u svemu samo da se skoncentriramo na sadašnji trenutak.Jer u stvarnosti postoji samo sadašnji trenutakProšlost,kakva god bila, promijeniti ne možemo a budućnost se ne može uvijek predvidjeti.Odbacimo teret prošlosti i budućnosti,počnimo živjeti "sada".Iz tog razloga afirmacije,koje sam vam prije savjetovao,se izgovaraju ili zapisuju u sadašnjem vremenu.Jer jedan od glavnih razloga ovog problema je što se grizemo kako smo glupo u nekim situacijama reagirali u prošlosti i strah kako ćemo reagirati u budućnosti.Kad bez ikakve grižnje savjesti,srama,hladnokrvno sagledamo greške iz prošlosti shvatiti ćemo da zapravo nismo znali bolje reagirati.Nećemo sebe osuđivati i onda bi nam budućnost mogla biti svjetlija,vidjet ćemo svjetlo na kraju tunela.Prije tri dana smo dočekali Novu Godinu,a koliko ćemo biti sretniji da dočekamo sebe upravo "sada".Meni se dogodilo puno loših emocija,straha i depresije zbog moje prepostavke da će se neke stvari u životu loše završiti a na kraju se sve dobro završilo.I kad bi na kraju vidio koliko sam tjeskobe proživio zbog NIČEGA nisam se ljutio na sebe već mi je to bila dobra pouka da to više ne činim samom sebi,zašto??,jer da bi volio druge moram prvo voljeti sebe upravo "sada".